Za Obraz I Druge Priče - Alija Nametak

ZA OBRAZ I DRUGE PRIČE


Šejh-Jujo:

Šejh-Jujo je bio dobar,pošten i učen čovjek.Pošto je uvijek klanjao namaze,prozvaše ga efendijom.Jednom prilikom djeca su se htjela našaliti sa Šejh-Jujom.Pošto su pred džamijom uvijek stajala nosila za mrtvace,djeca su smislila plan da im drug legne na nosila i da se pravi da je mrtav,a da će ostali nagovoriti Šejh-Juju da mu klanja dženazu.Tako je i bilo,ali kada je Šejh-Jujo završio, njihov drug se nije pomijerao dok su se ostali smijali.On je bio mrtav.
Bilo je još takvih situacija ali još jedna se posebno ističe,a to je ona kada je jedan bogati vladar umro i kad mu je neko trebao naslijediti blago. Pošto je imao sina jedinca to je trebalo da pripadne njemu ali u međuvremenu se pojavi još jedan mladić koji je tvrdio da je vladarev nezakoniti sin. Svi su se pitali kako će taj mladić to dokazati.Niko nije znao odgovor,sve dok se neko nije sjetio Šejh-Juje,te pozvaše glasogovornika u Mostar.
Odgovor od Šejh-Juje: Ako se krv sina učvrsti za kosti vladara-on je njegov sin. A ako se krv raspe po vodi-nije.
Čitav Istanbul se čudio mudrosti Šejh-Juje.

Motiv: Pametni Šejh-Jujo.
Tema:Nenaivni Šejh-Jujo.
Ideja:Mnoge ljude niko ne cijeni dok ne primjeti koliko su oni korisni i učeni.
Mjesto radnje:Mostar,Istanbul.
Vrijeme radnje: Turska vladavina.
Citat:"Počeli su ga zvati,ali se on nije odazivao ni micao.."



Cjepar

Stari Ibriš po zanimanju je bio cjepar.Nije imao punu snagu,niti novce kao nekada.Svaki dan je sa sobom nosio sjekiru u nadi da će nešto zaraditi,jer nije htio da prosi zbog svog ponosa.
Pisac govori o tome kako bi,iako je star,uvijek radio pošteno,polako i smireno;te je pričao o tome kako bi ga svaki put pisac nutkao da uzme nešto a on bi odbio svaki put.
Jednom prilikom,prolazeći čaršijom,pisac ugleda Ibriša na klupi.On ga dozva,a Ibriš ne odgovori.Pisac mu se približi,a tamo ponosni čovjek spava svoj vječni san.Bilo je vrijeme za iftar,a Ibriš sigurno nije imao hrane.Ljudi su trčali svojim kućama ne obazirući se na njega,a on nije htio ni da upita za komad hljeba.
Iako je umro od gladi, umro je ponosan.

Motiv:Ponos ljudi i neokaljani obraz.
Tema:Pošteni Ibriš.
Ideja:Neki ljudi imaju više poštovanja prema bogatim,a ni ne osvrću se na one poštenije.
Mjesto radnje:čaršija,pisčeva kuća.
Vrijeme radnje:Turska vladavina.
Dio iz priče:"Ja ga pozvah,a on ne odgovori..."


O PISCU :

Alija Nametak je rodjen 6. III 1906. godine u Mostaru. Mekteb, osnovnu skolu i klasicnu gimnaziju zavrsio u Mostaru, a studij knjizevnosti i srpskohrvatskog jezika u Zagrebu. 
Od 1929. godine zivi u Sarajevu i do 1945. godine radi kao srednjoskolski profesor na gimnaziji, uciteljskoj i srednjoj tehnickoj skoli. 1934/35. predavao u Podgorici, a jedno vrijeme je bio lektor i intendant u Narodnom pozoristu u Sarajevu (za vrijeme rata Hrvatsko drzavno kazaliste).
Od 1945. godine radi kao saradnik u Institutu za proučavanje folklora u Sarajevu, potom je bibliotekar u Muzičkoj akademiji u Sarajevu sve do odlaska u mirovinu 1973. godine. Pripovjedac Alija Nametak bavio se intezivno i folkloristickim istrazivanjima. 
Umro je u Sarajevu 8. VI 1987. godine.



Primjedbe

Objavi komentar