Stranac - Albert Camus

Stranac

-Albert Camus

O piscu :

- (1913. - 1960.)

- Bio je francuski romanopisac, dramatičar i esejist.

- Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957.godine,

- Književni rad mu je usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na 2 faze :

1.  FAZA "APSURDA" :
   Camus prikazuje život kao niz apsurda (patnja,smrt,nasilje), dok je čovjek bespomoćan i svoju filozofiju može jedino ostvariti prihvaćanjem životne filozofije - filozofije apsurda.
   Djela koja nastaju u ovoj fazi :
   "Mit o Sizifu" , "Stranac" , "Nesporazum", "Galigula" ...
2. FAZA "POBUNE" :
   Smisao čovjekova egzistencijalizma pronalazi u njegovoj pobuni protiv životnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti.
   Djela koja nastaju u ovoj fazi :
   "Pobunjeni čovjek" , "Kuga", "Pad" , "Opsadno stanje" i "Pravednici".

Opis lika :

• Mersault :
  Sitni bankovni činovnik koji ni od koga ništa ne traži i koji priznaje drugima pravo da rade šta žele.
  Otuđio se od majke .
  Nakon majčine smrti započinje vezu s Marijom.
  Marija želi vjenčanje , no njemu je svejedno.
  Ravnodušan je , nezainteresiran , za sve mu je svejedno.
  Potpuno se prepustio životu.
  Ništa ne poduzima da bi bolje živio.
  Na kraju mu sude zbog ubistva Arapa, što mu je također svejedno.

"Djelomice je i zbog toga nisam posljednjih godinu dana gotovo uopće posjećivao . Pa i zato što bi tada izgubio cijelu nedjelju , a da ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem kartu i putujem dva sata."

(otuđenje od majke) 

"Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi živjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno hoću li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini života, jer će , naravno , u oba slučaja drugi ljudi i druge žene i dalje živjeti na hiljade godina. " 

(apsurd života)

"...uostalom, nisam se imao zbog čega ispričati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi sućut. Vjerovatno će to učiniti prekosutra , kad budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit će to nešto svršeno i sve će poprimiti službeniji izraz. " 

(cinizam = gruba otvorenost)

OTUĐENOST -
Mersault se uvijek ponaša kao da se sve zbiva mimo njega. Svejedno mu je da li je u zatvoru ili ne, da li majka živi ili ne , da li ga Marie voli ili ne, slučajan izbor prijatelja.
Ne želi poboljšati život , a i ako se sam od sebe poboljša njemu je i to svejedno.
Na kraju mu je svejedno i što će umrijeti u 30. ili 70. godini života , ako će već svakako umirati.


APSURDNOST -
Apsurdan položaj čovjeka u svijetu , jer ma šta radio rezultat je isti. Mersault osjeća da u svijetu gdje živi ne može da utiče na svijet i da ga mijenja. Kada mu se sudi , on samo šuti , dok ostali pričaju i tada govori da se osjećao kao da se uopšte njemu ne sudi, nego da je tu samo kao posmatrač i zbog toga se ne brani , jer je njemu svejedno.
Vidjeti više : apsurdnost-zivljenja-u-romanu-stranac

Mit o Sizifu :

Najlukaviji, najmudriji, sklon prevari i pohlepi.

Vidio je kako Zeus krade kćerku boga Asopa i otkriva to Asopu u zamijenu za vodu . Saznavši za izdaju, Zeus šalje boga smrti da ga odvede u Had.

Međutim , lukavi Sizif ga okuje , strpa u gvozdeno bure i baci u najdublji podrum svoje palate. Ljudi su prestali da umiru i prinose bogovima žrtve. Zeus šalje boga rata ( Aresa ) da oslobodi Tanatusa (boga smrti) koji, čim biva oslobođen , nosi Sizifovu dušu u podzemlje .

Pošto je znao što mu se sprema , Sizif naredi svojoj ženi da u slučaju njegove smrti ne prinosi žrtve bogovima.
 Kasnije, on traži da se vrati na Zemlju kako bi opomenuo svoju ženu , jer je "postala bezbožna".
Ali, čim se vrati na Zemlju, Sizif nastavlja da uživa u životu. Ponovno Tanatos ide po njegovu dušu.

Pošto je postojala opasnost da se drugi ljud ugledaju na Sizifa i samim time počnu sumnjati u autoritet bogova , oni kazne Sizifa da neprekidno valja ogromni kamen na vrh jedne planine , ali svaki put kada bi kamen dogurao do vrha , on bi se otkotrljao ponovno na dno.

Kada se danas kaže da je nešto 'Sizifov posao', misli se na neki težak,uzaludan, besmislen posao.

Na kraju , Camus kaže :

"Ostavljam Sizifa u podnožju planine! 

... 

Sama borba da se stigne do vrha dovoljna je da ispuni ljudsko srce. Sizifa treba da zamislimo kao sretnog. "