Stepski Vuk - Hermann Hesse

Stepski vuk

-Hermann Hesse 

O piscu :

- Njemačko-švicarski pisac, rođen 2. jula 1877. godine. Sa svojih 13 godina počinje pisati romantične pjesme i priče.
Prvu slavu stiče sa svojim ranim novelama : "Peter Camenzid " (1904.) i " Ispod točka " (1906.) .

• Prva faza : 

Neromantični pristup socijalnom izganstvu, završava realističnim "Rosshalde" 1914.

• Druga faza :

Psihoanaliza --> "Demian" (1919.) , "Sidarta" (1922.) i "Stepski vuk" (1927.) 

Uticaj Dostojevskog, Ničea, Spenglera i budističkog misticizma. 

• Poslije 1943 :

Ne piše novele, piše eseje, poeme, kritike, priče.

- Jako burno djetinjstvo, najviše zbog roditelja koji su željeli da on postane sveštenik. Misleći da je Hesse umno bolestan, oni ga šalju u bolnicu. Tada se, kao petnaestogodišnjak, bori da napusti bolnicu, što na kraju i uspije, te se 1895. zapošljava u knjižari.
1904. se oženio Marijom Bernuli. U to vrijeme je već stekao slavu, a za 5 godina dobiva i 2 sina.
1915. zbog porodičnih problema ide na psihoanalitičku terapiju.
1946. Nobelova nagrada za književnost.

Marija Bernoulli

-Umro je 09.08.1962. godine , u Montanjoli. Za sobom je ostavio veliki broj knjiga (oko 40) romana, pripovijetki i novela.

O djelu :

"Ove zabilješke, bez obzira do koje mjere počivaju na stvarnim doživljajima, predstavljaju saznanje da se velike bolesti našeg vremena ne mogu savladati na taj način što cemo ih zaobići i uljepšati, to je pokušaj da sama bolest bude predmet izlaganja ".

Ovo je bio komentar autora Hessea o svom romanu - koji govori od Harry-u, čovjeku osrednjih godina, koji pati od depresije i prolaznosti vremena. On u sebi vidi vuka, tu usamljenu životinju koja se s njegovim karakterom svakodnevno bori za prevlast nad njim.

- Savremena književnost.

-Teme : 

Apsurd života, bolesti novog doba, otuđenost glavnog lika, nezadovoljstvo građanskim društvom, tehničkom civilizacijom, te razne pesimistične slutnje o novom svjetskom sukobu.

-Objavljen 1927. godine, u početku naišao na nezainteresovanost i odbijanje zbog nekih njegovih dijelova.

Treba reći da je i sam Hesse , prilikom pisanja romana, bio u životnoj krizi, te i na terapijama kod psihologa.


- Nećak Harry-eve gazdarice upoznaje nas sa glavnim likom , na način na koji ga on doživljava. Harry, nakon nekoliko mjeseci, napušta stan i ostavlja mu svoje bilješke.
Iz "Zabilješki Harry-a Haller-a" (uz natpis "samo za poremećene") glavni lik, u prvom licu, iznosi svoje  doživljaje i razmišljanja.
Hesse je 'ubacio' sebe u ovaj roman na više načina :

1. inicijali
2. Hermina - ženski oblik autorovog imena
3. Hesse je pohađao časove plesa kod Julie Laubi - Honeger , s kojom je sudjelovao na krabuljnom plesu.
4. Hesseova gazdarica i stan, koji je unajmio 1924. godine, u Baselu su isti kao u knjizi...

" To je priča jednog čovjeka koji na komičan način pati od podvojenosti ličnosti.Jedna polovina ličnosti hoće da ždere, juri, ubija i slično a druga hoće da misli da sluša Mozarta i zbog toga nastaju smetnje i tom čovjeku ne ide dobro dok nije otkrio da ima dva načina da izađe iz tog položaja:ili da se objesi ili da se pokrene humorom. "

• Otuđenost u romanu

- Roman je nastao kada je autor bolovao od teške depresije, te je način na koji je tada posmatrao svijet prenio u ovaj roman. Poruka koju pisac šalje svim romanom je da je svaki čovjek sam, od svog rođenja, pa sve do smrti.

„I odista, ako je svet u pravu, ako su ta muzika po kafanama, te masovne zabave, ti amerikanizovani ljudi, zadovoljni tako sitnim stvarima, u pravu – onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivao, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđ i nerazumljiv svet, koja više ne nalazi svoju postojbinu, vazduh, i hranu.“

• Žene u romanu 

- Tokom cijele radnje u romanu, veoma je teško shvatiti da li je Hermina stvarna ličnost ili samo dio Harryeve mašte.
Na početku romana veoma je jasno da oni imaju posebnu vrstu povezanosti, nešto slično telepatiji, jer je Harry čak bio u stanju pogoditi njeno ime.
Također, na kraju romana Hermina mijenja svoj oblik i poprima oblik njegovog prijatelja Hermana. Ona je jedina osoba koja uspijeva razumijeti njegovu unutrašnju podjelu između čovjeka i vuka.
Njihov odnos postaje sve kompleksniji poslije svakog susreta.
Hermina ima ulogu kao njegova majka i učiteljica istovremena.
Kao majka, ona kriticizira ili hvali njegove postupke.
Kao učiteljica, uči ga raznim fizičkim stvarima, poput plesa ili načina na koji se jede.
Njihova psihološka povezanost dostiže vrhunac kada Hermina predvidi da će postati ljubavnici i da će ju on ubiti.

Harry i Hermina

S druge strane, Maria je osoba s kojom može razgovarati o Pablu i Hermini, osoba koja zadovoljava njegove fizičke potrebe.
Njihova veza traje 3 sedmice i Herman je zahvalan na vremenu koje je proveo sa Mariom, iako je nezadovoljan činjenicom da nije njen jedini ljubavnik.

Rekla bih da Maria, u romanu, predstavlja piščeve fizičke, a Hermina njegove psihološke potrebe u stvarnom životu.

• Kako se ponaša kao čovjek, a kako kao vuk?

- Kao vuk želi pobjeći od svega, želi se osamiti i odvojiti od modernog društva.
- Kao čovjek, Harry , ipak ne može napustiti sve pa učestvuje u nekim stvarima koje vuk u njemu prezire.
Zapravo, Harryeva podjela nije samo na vuka i čovjeka, njegova podjela je na stotine ili čak hiljade ličnosti.
Vuk i čovjek u njemu su u vječnoj svađi. Sve te podjele u njemu rezultirale su njegovom željom za samoubistvom i upravo u tim trenucima vidimo najveću razliku između ovih ličnosti u njemu.
Vuk u njemu nema ništa protiv odlaska u smrt, ali čovjek u njemu shvaća da zapravo strahuje od smrti i to ga vodi do zaključka da nije sasvim različit od društva koje ga okružuje i da ne može napustiti to sve i otići u svijet umrlih.

Čovjek - simbol umnog, plemenitog, kulturnog .

Vuk - simbol nagonskog, divljeg i surobog . 

• Zašto voli Mozarta? 

- Jer je on u mogučnosti da utiče na njegovu ličnost. Mozart predstavlja potrebu za humorom i hrabosti u životu. Harry ga opisuje kao bogom njegove mladosti i smatra da je nepogrješiv. Kao nekoga takvog, on ga voli i od svih koje je sreo u teatru, Mozartova riječ mu je najbitnija i smatra ga kao nekoga ko ima autoritet nad njim.

• Da li se H.H. razlikuje od društva?

- Voli stare stvari, mrzi modernizaciju svijeta, mrzi mašine, automobile i uživa u tradicionalnim stvarima. Voli staru muziku, stare kafiće i smatra da svijet u kojem živi i svijet u kojem on želi živjeti imaju sve manje dodirnih tački.

" Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače!  "

• Citati o samoubistvu...

" Svako rođenje znači rastanak sa Svemirom, znači ograničavanje, odvajanje od boga, znači bolno ponovno postajanje. Vratiti se u Svemir, poništiti patničko postojanje, postati bog, znači: proširiti svoju dušu da bi mogla ponovo da obuhvati Svemir ."

" Ima li smisla sebi natovariti još takvih dana, ispiti još takvih juha? Nema! Stoga bih noćas okončao tu komediju. Idi kući, Harry i prereži si grkljan. Dovoljno dugo si čekao. " 

• Poznaje li Harry ljubav? 

- On poznaje ljubav u oblicima koji su teško razumljivi običnom čovjeku. Kao i u svemu drugom , tako i u ljubavi vidi dosta negativnih stvari, međutim, na neki njemu razumljiv način, Harry voli Herminu, Mozarta, Mariu i mnoge stvari koje su mu bliske, a koje u svijetu u kojem živi polako nestaju.

• Šta voli da čita?Umjetnost?

-Pisac je novinskih članaka, eseja i knjiga, ljubitelj književnosti, slikarstva i klasične muzike (voli posebno Goethea i Mozarta , koje kasnije susreće).

• Imaginarno pozorište?

-Predstavlja ono o čemu je on razmišljao, ono što je on mrzio i volio, kao i bijeg iz svakodnevnog života.
Tamo pronalazi ono što se nalazi duboko u njemu, te je na neki način skriveno.

" spreman da ide dalje, da nauči da se smije, ovdje, u magičnom pozorištu, između jave i sna "

• Intelektualni značaj romana:

- Važni dijelovi iz područja književnosti, muzike, filozofije, politike i psihoanalize.

• Mjesto radnje : Njemačka.