Zeleno Busenje - Edhem Mulabdić

Zeleno Busenje

Bilješka o piscu:

- Edhem Mulabdić je bosanskohercegovački književnik rođen u Maglaju 1862. god.
- Upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu, koju završava 1890. godine.
- Bio je nastavnik u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi, obavljao dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole, predavao je na šerijatskoj sudačkoj školi, bio nadzornik osnovnih škola, u upravi muslimanske osnovne i Više djevojačke škole ... 

- Prvi književni radovi javljaju se u Bošnjaku Mehmed - bega Kapetanovića Ljubušaka gdje je od 1892. godine pa do 1894. godine bio glavni urednik. Također je bio urednik muslimanskih kalendara Bajraktar (1894), Mearif (1898 - 99), sekratar sarajevske čitaonice, a potom i pokretač muslimanskog časopisa Behar (1900) koga je uređivao od 1900. godine do 1906. godine.
Jedan je od osnivača Islamske dioničke štamaparije (1905), odbornik društva Gajret te jedan od prvih urednika lista Gajret (1907). Sudjelovao u osnivanju društva Narodna uzdanica (1923), urednik kalendara i pokretač lista Novi behar (1927). Jedan od urednika lista Pravda, a pet godina je uređivao i istoimeni kalendar.

- Umire u sarajevu 29. januara 1954. godine.

-  "Zeleno Busenje","Na obali Bosne","Nova vremena" ....

  

" Zeleno busenje je panorama i slika i umjetnički dokument. Osim istine realnosti prenosi poruke o zlehudoj sudbini Bošnjaka, o tragičnoj sudbini ljudi, o zemlji u kojoj se svaka nova generacija nalazi pred istim iskušenjem."

-Muris Idrizović 

Ukratko...

Ovaj roman opisuje period u historiji Bosne na prelazu sa patrijarhalnih u moderne oblike života. Ovo je vrijeme promjene vlasti - umjesto Otomanskog carstva dolazi Austro-Ugarsko. ... Čuveni Omer-efendija imao je tri sina. Njegov najstariji sin, Mehmed, postao je pisar , Ahmet završio ruždiju i bio je vrlo marljiv i skroman čovjek, a najmlađi Alija uveliko prati njihove stope. Od njih trojice, najviše brige majci je zadao Mehmed, koji je dane nakon očeve smrti proveo obilazeći okolna sela, trošeći pare dok se nije smirio i oženio i sada ima dijete. S druge strane, Ahmetu nije bilo do toga, ali njegova majka se plašila da će i on krenuti bratovim stopama ako se uskoro ne oženi. Ali Ahmet je imao samo jednu brigu, a to je bila Muharem-agina Aiša. Uskoro se Ahmet počinje sastajati sa njom, pod prozorom njene kuće, gdje bi ga ona čekala kako bi njegovo izjavljivanje ljubavi prihvatila raširenih ruku.
Pored svega, on je živio u uglednoj kući, njegova kuća je bila na dobrom glasu, pa se zbog toga njegova majka, Omer - efendinica, jako začudila kada je Muharem-aga odbio dati svoju kćer za Ahmeta. Sve je brzo preokrenuto, za kratko vrijeme svi saznaju da je Bosna data Austriji sultanovom voljom. Neki su tvrdili da je uzalud dizati bunu protiv carske vojske jer su mnogo jači, dok drugi (kao što je Ahmet) nisu mogli vjerovati kako drugi misle svoju zemlju tek tako predati bez borbe, bez straha da se nešto sutra može dogoditi. Tokom ovog perioda, u Ahmetu se javila velika dilema. Da li otići u boj, boriti se za svoju domovinu ili ostati tu pored svoje Aiše? Znao je da mora braniti svoju domovinu, samim time bi branio i svoju ljubav u Maglaju. Pa tako, jedne noći, Ahmet odluči da iznese svoju odluku Aiši. Braniti će svoju domovinu, ali od nje traži da mu obeća da će ga čekati, a on će, kada se vrati kao heroj, ponovo tražiti njenu ruku. Suznih očiju ona na to pristane, iako mu govori da bi više voljela vidjeti da ostane tu kraj nje. Kako bi imao nešto njeno kada bude u boju, Ahmet zatraži da mu donese čevru (marama). Ubrzo nakon toga, oni se rastaju po posljednji put. ... U Maglaju Austrougari uspostavljaju svoju vlast. U pljačkaškom napadu predstavnika ratnog ološa, jedne večeri je poginula Ahmetova majka, a njegov brat Mehmed biva ranjen. Uskoro poslije toga dolazi vijest o Ahmetovoj pogibiji. Ovaj događaj, zajedno sa prethodnim uokviruje stradanje ove porodice. Mehmed nešto zbog majčine smrti, nešto zbog novog incidenta – podmetanje požara – počinje piti. Alija i Mustafa, (Alija - Ahmetov brat i Mustafa - Aišin brat) zajedno su se igrali i naučili Švabino pismo, uskoro se i to pročulo i Muharem-aga je svom sinu strogo zabranio takvo druženje ,a Alija je bio drugačije sreće - brat ga je šalje na školovanje u Sarajevo. Mustafa je, nakon izvjesnog vremena, počeo izlaziti i družiti se sa Rašidom koji je želio da zaprosi Aišu. Kada je Muharem-aga čuo za to, odmah je to saopćio svojoj ženi. Aišina majka nije znala šta da radi, svidjela joj se ideja, ali je znala da takav pritisak Aiši sada ne treba, jer još uvijek pati za Ahmetom. Dane je provodila zatvorena u svojoj sobi, plakala je, nije jela, bila je slaba i blijeda. Aiša je znala da Rašida nikada neće voljeti, ali je isto tako znala da se volji svoga oca ne smije protiviti. Zbog sve većeg nestrpljenja Aišinoj majci dolaze žene u posjetu koje otvoreno traže ruku Aiše za njihovog Rašida. Majka odlazi Aiši i nakon dugog i teškog razgovora Aiša pristaje. Ta odluka je dokrajčila ovu već slomljenu dušu. Postala je slaba, te naposlijetku se sve pretvara u veliku tragediju. Ona umire, a glas stiže da je Mustafa otišao preko granice. Dženaza je održana u petak a njoj je prisustvovao i Alija koji je došao na dopust. Tih trenutaka mu se pred očima vrtjela prošlost, Mustafa, Ahmet, Aiša i majka.

"Aiša vene od tuge, obilaze je, a ona u teškoj vrućici. Žene uče, plaču, mati krši ruke. U sumrak ona umrije, a plač žena razliježe se. A sama sahrana je pravi pogreb pod prstenom djevojke . Alija se povratio sa pokopa Aišina, posjetio onda majčin grob, otišao sjutri dan na preslicu, da vidi, gdje mu je brat pao, a kad se vratio u Maglaj opazio gore, malo više Delibegova hana, lijep spomenik onim vojnicima koji padoše za Maglaj. Sve je obišao, suzna oka promatrao one nevine žrtve onog vremena, sudbine, koje je sada pokrivalo zeleno busenje...".

•Vrsta djela: Roman.

•Ideja : Vrijeme donosi promjene, ali ljubav ostaje vječno.
•Motiv : Stradanje jedne Bošnjačke porodice.
•Tema : Neostvarena ljubav Aiše i Ahmeta u ratnom vremenu.

•Mjesto radnje: Maglaj i okolica.

•Vrijeme radnje: Pad Bosne pod Austro-Ugarsku vlast 1878-1914.g