"Jadi mladog Vertera" -Johann Wolfgang von Goethe

Jadi mladog Vertera

Johann Wolfgang von Goethe

O piscu : 

Rođen 28. augusta 1749. godine u Frankfurtu. Bio je pjesnik, dramatičar, pripovjedač, kritičar, mislilac, utemeljitelj njemačke klasične književnosti. Pjesništvom se bavi od rane mladosti, u svoja djela unosi emocije ( Vrijeme : anakreontika -> europska ljubavna lirika iz razdoblja rokokoa  ).

Na poziv vojvode Karla Augusta, on odlazi u Weimar gdje i umire kasnije. Tu stvara svoja najveća djela : "Egmont" , "Ifigeniju na Tauridi" , "Torquato Tasso" , "Wilhelm Meister" I i II , te "Srodne Duše".

Goetheova djela se ne trebaju suditi mjerom savršenstva pjesničkih izraza, već duhom njegove vizije i sposobnošću da otvori nove horizonte čovječnosti. Ovo se očituje u njegovom djelu "Faust". Zahvaljujući Goetheu, njemačka književnost postaje dio svjetske.

Umire 22. marta 1832. godine, kao što sam ranije navela, u Weimaru.

• Vrsta književnog djela : Tregedija u prozi ( EGMONT ) .

• Romantizam?

Pojavljuje se krajem 18. stoljeća, a naziv mu je izveden od pojma 'roman' - najopširnija prozna književna vrsta.
Romantizam se javlja kao reakcija na umjetnost prethodnog razdoblja - klasicizma, tj. na šablonizirana pravila koja zamjenjuje mašta.
Isticali su se osjećaji nasuprot razumu i mašta nasuprot racionalističkoj filozofiji.

Čovjek bježi od krute stvarnosti i prepušta se mašti.

Tema je često i pejzaž.

• Šta Albert misli o samoubistvu?

"Fuj!" reče albert odmičući pištolj sa čela. "Čemu to?"
"Nije napunjen", rekoh.
"Pa makar, čemu to?", odvrati nestrpljivo. "Ne mogu zamisliti kako neko može biti tako lud da se ubije; sama pomisao mi je odvratna."

• Šta Werther misli o samoubistvu / smrti ?

" Čovjek u srcu uvijek održava sladak osjećaj slobode i to da ovu tamnicu može napustiti kad hoće. "

- On sebe tješi , jer misli da uvijek može riješiti sve probleme smrću, ali ja mislim da tu gadno griješi.

• Da li je Lotta voljela Werthera ? 

Na kraju ovog djela možemo potvrditi da ga je jako voljela, ali ona je bila vjerna svome mužu, pa se odupirala Verterovoj ljubavi. Ona, za razliku od njega, svoju senzibilnost dobro prilagodi situacijama.

• Nešto o ovom romanu...

Roman Jadi mladog Werthera objavljen je u vrijeme kada je u njemačkoj književnosti vladao pokret poznat pod imenom "Sturm und Drang" ("Juriš i navala"), koji je bio usmjeren protiv onovremenog racionalizma i koji se u književnosti zalagao za slobodno izražavanje osjećanja i za afirmiranje pjesničkog stvaralačkog nadahnuća. Pripadnici tog pokreta bili su mladi njemački intelektualci koji su se borili ne samo protiv uticaja francuskog klasicizma već i protiv klasnih privilegija feudalnog društva.

Roman je pisan u formi epistolarnog romana (tj. romana u pismima), koji je postao popularan u 18. vijeku, jer je bio pogodan za izražavanje osjećanja ličnosti: u pismima prijateljima junak ili junakinja opisuje svoje emotivne reakcije na ono što se događa u životu. Najveći dio Geteovog romana sastoji se od pisama koje Werther piše prijatelju Wilhelmu. Tek pri kraju romana priču o Wertheru i njegovoj smrti preuzima tobožnji izdavač njegovih pisama.

Patnje mladog Werthera pripadaju tzv. dobu sentimentalizma, koje je neposredno prethodilo romantičkom pokretu, ali ga je i pripremilo. Izgubivši racionalističku i klasicističku vjeru u moć razuma, pisci su počeli prikazivati čovjeka kao osjećajno biće, koje je često suočeno sa moralnim i socijalnim problemima koji prevazilaze njegove snage, zbog čega je ishod tog suočavanja obično tragičan.

• Odnos Werthera prema prirodi?

U skladu sa sentimentalističkom percepcijom svijeta, Werther je saživljen sa prirodom oko sebe, njegova duša prožima se s njome. Smatra da njegov slikarski talent proistječe iz harmonije i inspiracije koju pronalazi u prirodi. On osjeća prirodu u svoj njenoj osebujnosti i svim čulima upija njenu neponovljivu ljepotu. Kroz njegov kist pulsira duša prirode. Isto tako, priroda je odraz njegovih osjećanja, a slika u tome zrcalu mijenja se tijekom romana. U početku, u prirodi je personificiran njegov mir i relativna uravnoteženost i čitajući o njoj obuzima nas ljupkost i svježa razigranost proljeća. U svome početnom zanosu, opijen ljubavlju prema Lotti, sve mu se zlati pred očima, a i čitatelju se doima kao da osjeća navale ljetne vrućine. Kasnije, nakon što uvidi bezizlaznost svoje ljubavi prema Lotti, priroda postaje njegovo najveće zlo, proganja ga i razdire i nastupa jesen. Tada počinje čitati Ossiana i ponire u hladnoću opisanih krajolika. Na vrhuncu očaja godi mu bešćutnost zimskih krajolika, također iz Ossianovih djela, i tada donosi konačnu odluku o napuštanju ovozemaljskog svijeta.

• Kako se on odnosi prema društvu?

Svugdje se osjeća izoliranim i konstantno bježi iz jedne sredine u drugu, dok zapravo nastoji pobjeći sam od sebe i odgovornosti koje mu život nameće, koju on nije spreman preuzeti. On uistinu jest umjetnik, genije, i to ga čini posebnim, a on tu svoju posebnost ludo voli, iako se ona poput bedema izdiže između njega i njegove okoline sprečavajući ga da normalno funkcionira među tzv. "običnim ljudima". U više navrata ističe koliko se neshvaćenim osjeća; svjestan je da ljudi sve genijalce proglašavaju ili luđacima ili pijanicama i to ga duboko pogađa. Mada mnogo razmišlja u svojim postupcima, na kraju uvijek postupi prema svom prvotnom impulsu. Stalo mu je do tuđeg mišljenja o njemu, iako smatra da je on i po svome talentu i duši iznad svih koji ga okružuju. Društvo oko sebe uglavnom kritizira. Prezire okrutno rivalstvo među svojim sugrađanima koji, žedni uspjeha i novca, jedni drugima kljucaju jetra. Najviše ga od svih ljudskih mana iritira zlovolja koju izjednačava s ohološću. Sklon je vrlo burno reagirati prepozna li navedenu osobinu u čovjeku i tu je očit njegov djetinji nagon da promijeni svijet. Prezire civilizaciju općenito, jer je ona ishodište svih pravila koja ga guše i ograničavaju njegova intenzivna osjećanja, a time ga zakidaju za sposobnost umjetničkog stvaralaštva.

Jako je sklon djeci; ona ga raznježuju i bude neka čista osjećanja u njemu, lišena uobičajene turobnosti i težine kojima su obojana sva ostala Wertherova razmišljanja.

• Kratak sadržaj:

Mladi pravnik Werther još uvijek nije siguran što želi raditi u životu. Dolazi u gradić  W. Izgovor da dođe u taj grad bili su mu nedovršeni poslovi njegove majke oko nasljedstva. Stigao je u kraj kojeg krasi lijepa priroda te je sve to dobro za razvoj njegovog dara kojeg posjeduje iz slikarstva. Po prirodi je jako srdačan i prostodušan pa tako osvaja i skoro sve mještane.Jednoga dana Werther je pozvan na bal. Prigodom tog ladanjskog bala upoznaje Lottu. Ona je kćer upravitelja kneževa vlastelinstva te se brine za osmero sestara i braće nakon smrti majke. Werther se odmah zagleda u Lottu, njezina unutrašnja ljepota, ali i topla vanjština ga očaraju.Iako, zna da je zaručena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Za vrijeme trajanja bala, izbija strašna oluja. Njih dvoje provode noć gledajući olujno nebo, a u mislima je i jednom i drugom, pjesma Friedricha Gottlieba Klopstocka koja ih još više povezuje. Od te noći Lotta i Werther provode puno vremena zajedno.Kada se Albert vratio s putovanja Werther se s njim sprijateljio i svo troje provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No, ipak, tada Werther počinje sumnjati u Lottinu ljubav i s jedne strane se osvješćuje kako nikada neće biti s njom.Albert je jako ugodan i simpatičan čovjek, čak sa strpljenjem promatra Wertherove bezazlene iskaze simpatije i nježnosti prema Lotti, ne želeći mu se zamjeriti ili ugroziti Lottinu ljubav. No, Werther je sve zaljubljeniji u Lottu i nije mu dovoljno samo Lottino prijateljstvo. Werther razmišlja o tome kako se razbolio od Lottine ljubavi.Za rođendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg obožava i crvenu vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kada su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jača. Kako ne bi narušio sklad među zaručnicima, Werther odlazi. Da bi zaboravio Lottu, on postaje tajnik kod jednog diplomanta u drugom gradu.Werther se jedno vrijeme zadržao kod diplomata, no njegov nadređeni je bio izrazito sitničav te to kod njega uništava i ono malo volje koje je imao za službu pošto mu ona nikada nije bila posebno privlačna. On se osjeća kao da nigdje ne pripada. Ne može se poistovjetiti nisi s plemstvo niti s visokim društvom. Nitko nije imao obzira prema njegovoj pjesničkoj duši.Našavši se u jednom visokom društvu (koje njega “pučanina” tjera iz svoje sredine) biva povrijeđen. Jasno su mu pokazivali da je nepoželjan i on podnosi ostavku. Stupa u službu kod jednog kneza, ali ju romantični mladić teško podnosi i uskoro napušta službu.Neuspjehom u pokušaju da nađe zadovoljstvo u poslu povećava se ljubav prema Lotti, koja se u međuvremenu udala za Alberta. Werther se osjeća neispunjeno jer poslom nije nikako mogao zatomiti svoje osjećaje prema Lotti.Werther se vraća u gradić  u kojem je upoznao Lottu. Stanje uskoro postaje neizdrživo. Werther je još nesretniji, a time i frustriranije i nepravedniji. Ne može više niti sakriti odbojnost koju osjeća prema Albertu, a čini mu se da Lotta nije niti sretna s njim.Albert naslućuje Wertherovu ljubav prema Lotti i na lijep i uljudan način kaže Lotti kako bi trebala smanjiti druženja s njim. Čak i ona počinje uviđati da ni njeni osjećaji nisu tako bezazleni. Tada zamoli Werthera da je ne posjećuje par dana zbog velikih priprema za Božić. Između Werthera i njegove okoline množe se nesporazumi i Lotta bi se iz te situacije htjela izvući, ali ne zna kako. Werther sve više razmišlja o samoubojstvu, a pokušava sada napraviti i zadnje pripreme.Ipak, prije samog Božića, jedne večeri kada je Lotta bila sama kod kuće, Werther je odluči posjetiti. Čita joj prijevod Ossijana, trenutak i emocije ga ponesu. Poljubi i zagrli Lottu.  Iako su oboje zaneseni, Lotta se prva pribrala i govori Wertheru da joj više nikada ne dolazi pred oči. Sve ovo još i više je učvrstilo njegove namjere oko toga da okonča svoj život.Werther šalje po slugama pismo Albertu kako bi mu on posudio pištolje jer mora otići na put. Lotta sluti što bi se moglo dogoditi no ništa ne govori Albertu.Lotta je  zadnja dirala pištolj prije nego što je on dostavljen Wertheru. Iste noći Werther  je napisao oproštajna pisma te je izvršio samoubojstvo.Pronađen je sljedećeg jutra u plavo žutom odijelu koje je ga je podsjećalo na dan kada su se on i Lotta upoznali. Pored njega, na pisaćem stolu bila je otvorena knjiga Emilija Galottija.Njegova smrt izazvala je stanje općeg žaljenja kod svih mještana. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao, između dvije lipe na kraju posvećenog groblja. Na posljednji ga je počinak ispratila Lottina obitelj. Nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo.

• Opis Werthera i završna scena:

-Werther: Mladi pjesnik i slikar koji na majčin nalog odlazi kod svoje tetke u Wahlheim (izabrani dom) da riješi s njom pitanje nasljedstva. Isprva jednostavno uživa u prirodi i seoskoj idili, ali onda upoznaje Lottu te se odmah zaljubljuje u nju. Njegove patnje počinju tek kada dolazi Albert i tek tada uviđa kako je njegova ljubav nemoguća iako je i prije znao da je Lotte zaručena. Mi ga upoznajemo preko pisama što ih šalje svojem prijatelju Wilhelmu.
Kada Werther prvi put govori o smrti - prvo govori kako svi žele što duže živjeti, a nakon toga govori kako je smrt zapravo oslobođenje od tijela(tamnice). Mislim da se tješi što uvijek ima dodatno rješenje za svoje probleme - smrt, iako uvijek trebamo imati nade za bolju budućnost.

"Držao sam je u zagrljaju čvrsto je stiščući uz grudi obasuo bezbrojnim poljupcima njene usne što su šaputale o ljubavi; moje oči su se utapale u opijenost njenih! Bože! ... Razum mi se muti, već 8 dana ne mogu da dođem sebi, oči su mi pune suza. Nigdje mi nije dobro i svugdje mi je dobro. Ništa ne želim, ništa ne tražim. Bilo bi bolje da odem."

Poslije ovog pisma znamo da je Werther bio nasamo sa Lottom i ona ga je tada upozorila da se osvijesti, da ne progoni sebe u ograničenosti izbora. Rekla mu je da ne ide od njih nego samo da ih manje posjećuje i da nastave svoje prijateljstvo jer je ona zaručena žena. Ubrzo nakon što ih je Albert prekinuo, otišao je kući i plakao ... sljedećeg jutra je napisao Lotti pismo:

„Odlučeno je, Lota, ja hoću da umrem, i pišem ti ovo bez romantične pretjeranosti, spokojno, u jutro dana kada ću te posljednji put vidjeti. Kada ovo budeš čitala, predobra moja, već će hladni grob pokrivati ukrućene ostatke nemirnog stvora, nesretnika, koji u posljednjim trenucima svoga života ne zna za veću slast nego da govori s tobom. Strašnu noć sam proveo i, ah, blagotvornu noć. Ta je noć učvrstila, opredijelila moju odluku: Hoću da umrem!“

Tu je još rekao da jedno od njih troje mora umrijeti i da će to biti on.

Bio je tu još jedan trenutak kada je bio sam sa Lottom i kada su čitali zajedno jednu pjesmu. Suosjećali su se sa ljudima iz pjesme tako da su oboje počeli plakati, a Wertherove užarene suze i oči bile su na njenoj ruci. Molila ga je da nastavi čitati, a on napola slomljen to i uradi.

Cijela silina tih riječi sručila se na nesretnika. Bacio se pred Lottu u punom očajanju, uhvatio njezine ruke, pritisnuo ih na svoje oči, na svoje čelo, a njoj kao da je dušom proletjela slutnja nekog stranog nauma.Svijest joj se pomutila, stisnula je njegove ruke, pritisnula o svoje grudi, sjetnom se kretnjom prignula k njemu i njihovi se užareni obrazi dodirnuše. Svijet je za njih bio nestao. On je ovio svoje ruke oko nje, stisnuo je uz svoje grudi i obasuo njezine zadrhtale, mucave usnice mahnitim poljupcima. Ona se polako odvojila od njega i otrčala u sobu i zaključala vrata. On je molio za posljednji oproštaj, ali ona je samo šutjela. Čekao je i čekao, a zatim je najednom povikao : "Zbogom, Lotta! Zauvijek zbogom!" Otišao je kući i nastavio pisati pismo Lotti u kojem se oprostio od nje i u kojem joj je rekao da je znao da ga voli i podsjećao je na trenutke koje su proživjeli zajedno.
Sa druge strane, Lotta je puno razmišljala o prošloj noći i bilo je strah priznati sve mužu. Kada je bila sa Albertom u sobi, došao je Wertherov sluga i tražio je pištolj od njenog muža.  To je u njoj probudilo misli kojih se najviše bojala.
Werther je pisao pisma: Albertu se izvinjavao jer mu je narušio mir, pa ga je zatim zamolio da čuva Lottu i da je čini sretnom. Wilhelmu je rrekao da utješi njegovu majku i da mu oprosti za sve. Pisao je i Lottinom ocu da se pobrine za njegovo mrtvo tijelo i gdje bi želio da počiva, te da ga sahrane u odjeći koju je Lotta dodirivala.

"Napunjen je. Izbija dvanaest sati! Neka bude ! Lotta!Lotta, zbogom. Zbogom!"

Kada sluga javlja nesretnu vijest, Lotta pada u nesvijest. Saznali su da se ubio za pisaćim stolom, pucao je sebi u glavu iznad desnog oka... Još je disao, ali se očekivala njegova smrt. Umro je u podne. Oko 11 sati po noći zakopan je na mjesto koje je sam izabrao. U pratnji nije bilo svećenika. 

• Utjecaj romana na ljude?

Zbog ovog djela došlo je do ubistava koja su izvršena po ugledu na Vertera. Iz ovog razloga, zabrinuti Friedrich Nicolai piše djelo "Radosti mladog Vertera" koje završava sretno.

Goethe je zbog ovog započeo književni rat sa Nikolajem koji je trajao do kraja njegovog života.

• Kako je Werther upoznao Lottu?

Upoznali su se na jednom balu, na kojem su zajedno plesali. Tu je upoznao njenu braću i sestre, te je saznao da je zaručena za Alberta.

• Opis ostalih ličnosti :

Albert - realan i stabilan, suprotnost Vertera. Pametan i dobro obrazovan. Osoba od punog povjerenja u koju se može pouzdati jer pruža sigurnost. Iako ga je autor zamislio tako da njegov lik bude suparnik Verteru, na kraju nije predočen kao negativna ličnost. Iako Verter u njemu vidi suparnika, on to nikako nije jer je Lottu upoznao puno prije njega, pa tako ima i veća prava u njenom osvajanju. Iako osećanja Lotti nije otkrio, svojim postupcima daje joj do znanja da će je uvek cijeniti i voljeti. Verter mu je bio jako dobar prijatelj bez obzira na to što je znao da gaji ista osećanja prema Lotti.

Lota - voli ljude, djecu, prirodu i književnost, a u tome je jako slična Verteru. Rano je ostala bez majke i imala je težak život, ali bez obzira na to, veseli se sitnicama koje on donosi, smješi se i raduje mu se. Jako je osjećajna, ali za razliku od Vertera, ona svoju senzibilnost dobro prilagodi situacijama koje je okružuju. Odmah kada je upoznala Vertera, zaljubila se u njega, kao i on nju. Verter je u njoj vidio anđela zbog njenih lijepih osobina. Iako je jako zaljubljena, realna je pa je tako i svjesna svojih obveza prema porodici i Albertu. Živi po pravilima i normama društva i toga se ne želi odreći. Kada shvati da je Verter sve više zaljubljen u nju, ona ga pokušava odgurnuti od sebe kako ne bi patio, što znači da ima veliko srce. Kada joj je izjavio ljubav, ona mu je rekla da joj više ne dolazi pred oči jer nije htela ugroziti svoj položaj u društvu. Time ga je osudila na smrt, a sebe na patnju i bol.

• Kult genija, osjećaja :

U romantizmu, ljudi se više ne obaziru na razum, nego na osjećaje.

Uzore su tražili u genijima iz prošlosti, a izražavali su i originalnost i individualnost.

"Ona ne vidi i ne osjeća da sprema otrov kojim će uništiti i mene i nju ; a ja stravstveno ispijam pehar koji mi ona pruža da bi me ubila."

• Šta se desilo sa pisarem Lottinog oca?

On je isto bio zaljubljen u Lottu i otkrio je strasti koje je gajio prema njoj, zbog roga je otpušten iz službe , a ona ga je otjerala do ludila. 

• Verterov akt : Kukavičluk ili herojsko djelo?

Kada sam bila mlađa, dijelila sam isto mišljenje sa Albertom. Mislila sam da ljudi koji sebi oduzmu život gube nadu i vjeru u Boga, što ih  i dovede do takvog djela, da se takvi ljudi predaju, da se ne bore u životu.

Ali, sa druge strane, znala sam da nije ni tako lahko oduzeti sebi život.
Sada, znam kakav je to osjećaj, kakav je to nagon.
Moja jedina preporuka, za sve ljude sa takvim problemom, je da sve pozitivne stvari iz života držimo usko pored sebe, da se sjetimo svjetla na kraju tunela ("poslije svake kiše dolazi sunce") .
Mislim da je Verter bio malo sebičan, što se tiče ovog djela. Oduzeo je sebi život, ali isto tako je i ukrao sebe od drugih. Da li je razmišljao o tome kako će Lotta moći živjeti sa sobom do kraja života?
Da li će sebe okriviti za ovaj akt? Da li će učiniti isto? Da li su toliko bezvrijedna dva ljudska života?
Ili čak više života?
Gledajući ovo sa više strana, pokušavam vidjeti kako bi to moglo biti herojsko djelo.
Jedino, ako mu je kroz glavu prolazila Lottina čast i budućnost . Ali, ona je to već prije izgubila.
Kukavičluk ili herojsko djelo?
Ni to, ni to. A u isto vrijeme i oboje.

• Kako je Verter reagovao kada je čuo da su se Lotta i Albert vjenčali?

 "Bog vas blagoslovio, dragi moji i neka vama podari sve dobre dane koje meni oduzima! "

"Hvala ti, Alberte, što si me prevario ... Sad ste vi par, a njena slika je još ovdje! Neka tako i ostane! ... Znam da sam i ja kraj vas u Lottinom srcu, u njemu zauzimam drugo mjesto, pa hoću, moram da ga zadržim..."

• Tema : 

Kao što i sami naziv govori , to su " Jadi mladog Vertera " .

• Ideja :

Ne dozvolite da vam samoubistvo bude odgovor. Ni kada je to iz zaljubljenosti ili prezira zajednice. Ne smijemo sebe ograničiti na glup način, kao što je to uradio Verter, nego se uzdignuti i kada se nalazimo na samom dnu.